Vrhunsko iskustvo na 3000 metara
Za mnoge je to cjeloživotni san; za svakoga tko ga je ostvario, to je nezaboravno iskustvo koje se neće lako nadmašiti.
Grossglockner
Iskustvo
Objekti fotografiranja
Povest ćemo vas s nama na vrlo osobnu turu po Grossglockneru!
Mjesecima sam se pripremao i sada je došlo vrijeme. Uspon na Grossglockner je pred vratima. Čeka me 3798 metara visinske razlike , a napetost mi je ispisana na licu. Nadam se da će se svi ti sati trčanja i vožnje biciklom isplatiti.
Moja oprema još nije potpuna. Nedostajuće dijelove nabavit ću u Heiligenblutu u Intersport Großglockneru , jer oni imaju sve što vam je potrebno za penjanje na Großglockner.
Razina kondicije je dobra, ravnoteža je dobra, oprema je prikladna - onda možemo početi.
Avantura počinje
Vožnja do Grossglockner National Park Lodgea proletjela je u trenu, a prelazak Grossglocknerske visokoalpske ceste ostavlja trajan dojam na mene, iako me usredotočenost na nadolazeći događaj sprječava da sve upitam.
Došavši u planinski dom u Heiligenblutu, odmah sam se osjećao ugodno. Iskustvo boravka u planinama bilo je očito na licima svih oko mene. Prijava, smještaj u sobu i rušenje na krevet. Divno - u Heiligenblutu sam, a Großglockner se vidi ravno iz mog kreveta. Tu si, velika planino sa svom svojom snagom, koja, kada se naljuti, od nas ljudi čini samo igračke. Ali bila si dobra prema meni, jer je vremenska prognoza dobra za sljedećih nekoliko dana.
Jačanje i motiviranje je moto.
Ipak ću si dati malo više vremena. Sutra ću napraviti kratku istraživačku šetnju kako bih se aklimatizirao . Ljudi u domu preporučili su Sandkopf, blagu planinu. Savršena je za istraživanje područja i privikavanje tijela na nadmorsku visinu. Popet ću se na planinu preko alpskih pašnjaka Apriach. Moj pogled se proteže od Großglocknera daleko u Karnijske Alpe, sve do granice između Koruške i Italije. Oduzima dah, a moje iščekivanje mog velikog dana neizmjerno raste.
Po povratku u hotel, počastim se još jednom tretmanom opuštanja. Lagana masaža je na redu. Ova masaža me tjera da zaspim i potpuno se izgubim u mislima.
Oko 19:00 sati susrećem svog planinarskog vodiča iz Heiligenbluta – Mathiasa. Baš kao što je opisao, sigurno će me dovesti na planinu. S velikim mirom i smirenošću, još jednom mi objašnjava turu koju su mi ljudi u domu tako dobro organizirali. Sutra oko podneva krećemo i planinarimo preko Stockerschartea prema Salmhütteu.
Jedite dobro i idite rano spavati, to je moto za danas.
Veliki dan je stigao.
Iskreno, te noći nisam dobro spavao. Uzbuđenje i iščekivanje bili su preveliki da bi mi omogućili dubok i miran san. Još jednom sam pregledao svu opremu: planinarske cipele kompatibilne s derezama, gamaše, drugi set donjeg rublja, kremu za sunčanje, pribor za prvu pomoć i još mnogo toga. Osoblje hotela mi je poslalo kontrolni popis prilikom prijave, što mi je bilo jako korisno u pripremi.
10:00 – vrijeme je za polazak. Mathias je već ovdje i utovarujemo svu opremu u auto. Vozimo se Grossglocknerskom visokoalpskom cestom do Glocknerhausa, gdje ćemo ostaviti auto jer ćemo se ovdje vratiti.
Baš kao što je Mathias opisao, krenuli smo prema prijevoju Stockerscharte. Uspon je vrlo lagan, a hodamo laganim tempom. Ta mi je brzina još uvijek prilično nepoznata, ali kako ću kasnije otkriti, neprocjenjiva je. Stigavši do vrha prijevoja, napravili smo kratku pauzu i uživali u pogledu na doline Mölltal i Leitertal. Jednostavno oduzima dah, a tek smo na početku našeg uspona na Grossglockner. Udobno smo hodali Bečkom visokom stazom, nastavljajući prema planinarskom domu Salmhütte. Na pola puta susrećemo dva lovca iz Nacionalnog parka. Mathias ih očito poznaje. Markus i Hias promatraju kozoroge koji su ovdje ponovno uvedeni prije 60 godina. "Dobro im ide, našim kozorogima", kaže Markus sa blistavim osmijehom. Nakon kratkog razgovora, nastavljamo svojim putem. Mathias mi kaže da je Hans Pichler – osnivač Nacionalnog parka (prije poznatog kao Hotel Glocknerhof) – donio kozoroge iz Švicarske i ponovno ih uveo ovdje na Grossglockner. Morao je biti pravi pionir. I već sam u loži sumnjao da imaju neke veze s ovom plemenitom divljači, jer su kozorozi prisutni posvuda u hotelu.
Noćni kamp
Nakon otprilike tri sata stigli smo do Salmhütte . Ovdje ćemo postaviti kamp za noć i rano sutra ujutro krenuti na Großglockner. Salmhütte se nalazi na 2644 metra i idealna je polazna točka . Mathias mi kaže da mu je ovo omiljeno mjesto za boravak. „Stüdelhütte je uvijek prepun, a ni u Erzherzog Johann Hütte (Adlersruh) nikad nema mira i tišine“, kaže. Sunce sja i kasno poslijepodne ponovno istražujem područje oko kolibe. Okružuju nas bujne alpske livade, a Großglockner se već čini vrlo blizu. Nadmorska visina me još ne smeta i jako se dobro aklimatiziram.
Atmosfera u domu je navečer prilično živahna. Tamo je i nekoliko drugih planinarskih grupa sa svojim vodičima. Pjeva se i svira glazba sve dok upravitelj doma konačno ne proglasi policijski sat kako bi se dom smirio i svi se mogli dobro naspavati. Noć će biti kratka jer u 3:00 ujutro započinjemo uspon na vrh.
Veličanstveni uspon
Još je mrak, ali nikad u životu nisam vidio tako impresivno zvjezdano nebo . Nisam bio svjestan da nešto takvo postoji. Sjaji i svjetluca poput Swarovski Crystal Worldsa - samo puno više oduzima dah. Samo zvjezdano nebo učinilo je putovanje vrijednim. S upaljenim svjetiljkama na glavi, sada krećemo prema prijevoju Hohenwartscharte. Naša ruta prati put prvog uspona ; grof Salm prvi se put popeo na Großglockner iz Heiligenbluta 1800. godine. Stavljamo dereze jer ispod Hohenwartscharte počinje kratko snježno polje. Osjećam se pomalo nepoznato, ali moj planinski vodič pokazuje mi kako se to radi i nakon nekoliko koraka, snalazim se prilično dobro. Od sada su nam pojasevi i užad spas. Nećemo ih skinuti dok se ne vratimo ovdje. Nakon dva ili tri serpentina u snijegu, stižemo do stijene koja vodi do Hohenwartschartea. Volim penjanje po stijenama, a zid je dobro opremljen klinovima i čeličnim sajlama. Došavši do vrha prijevoja, već možete osjetiti da dnevna svjetlost postaje jača i da nam više neće trebati čeone svjetiljke. Na sjeverozapadu se vide svjetla Adlersruhea - našeg međucilja na putu do vrha najviše austrijske planine. Ruta tamo vodi preko stijena, snijega i leda, i drago mi je što sam stigao do vrha. Već počinjem osjećati kako zrak ovdje gore postaje rjeđi i da je moj spori tempo bio vrlo dobar izbor. Mathias mi čestita na pobjedi u prvoj etapi i pravimo kratku pauzu kod planinarskog doma Erzherzog Johann. Planinarskim domom upravlja Austrijski alpski klub, a budući da se većina penjača koji su ovdje prenoćili već kreće prema vrhu, prilično je tiho. Ovdje je još samo nekoliko penjača koji su došli iz Kalsa preko planinarskog doma Stüdl. „Izgledaju malo otrcano“, primjećuje Mathias s osmijehom. „Vjerojatno nisu puno spavali u toj stresnoj maloj kolibi.“
Kava i dobar kruh dat će nam snagu potrebnu za posljednjih 344 metra uspona do vrha.
Moja nervoza raste i jedva čekam da konačno stanem na vrh najviše austrijske planine. Iz bezbrojnih priča i slika, nestrpljivo čekam saznati je li prelaz od Kleinglocknera do Großglocknera doista toliko izložen i strm kao što se čini. S lagano drhtavim koljenima krećemo. Mathias me malo smiruje svojim mirnim glasom. "Snaći ćemo se", kaže i krećemo. Prvo se penjemo uz "Bahnhof" - ledenu padinu koja počinje blago, a zatim postaje sve strmija - do Eisleitla. Prvi penjači dana već se vraćaju, a njihova ozarena lica govore mi koliko su zadovoljni.
S ciljem na umu
Od izlaza kod Eisleitla, ruta se nastavlja preko stijena i leda. Željezni stupovi pružaju sigurnost. Ove stupove postavili su prvi planinski vodiči na Grossglockneru kako bi sigurno svladali ovaj teški dio. Naprijed i gore do Kleinglocknera. Osjećam kako mi se strah polako uvlači u kosti. Mnogo je strmije nego što sam mislio, a sjeverna strana ima vertikalni pad od preko 1000 metara. Ne usuđujem se ni pogledati dolje kako treba, a da nije bilo Mathiasa, morao bih se vratiti. Srce mi ubrzano lupa. Vrijeme i prostor kao da prestaju biti važni, ali malim koracima i potpunom koncentracijom uspijevam svladati prepreku. Od Kleinglocknera do Schartelea, snježnog procjepa dugog oko 10 metara i širokog 30 centimetara koji spaja Kleinglockner i Grossglockner, sa strmim padom od preko 1000 metara sa svake strane, dah mi zastaje u grlu. „Lijepo i polako, imam te i možeš to učiniti“, mirno kaže Mathias, i doista, tamo sam! Činjenica da se moram vratiti trenutno mi nije važna. Sada je do vrha još samo nekoliko metara.
Nakon nekoliko strmih metara uspona, vrh ponovno postaje nešto ravniji, a Mathias me pušta da nastavim posljednjih nekoliko metara do vrha. „Danas je tvoj dan – tura tvog života!“, kaže.
Osjećaj? "Ja sam kralj svijeta."
Ne mogu vjerovati: stojim na vrhu Grossglocknera – najviše austrijske planine . Na planini za koju sam toliko naporno trenirao i o kojoj sam toliko dugo sanjao. Srce mi lupa, a suze radosnice mi naviru na oči. Pogled oduzima dah. U svakom smjeru, čista sloboda. Biti ovdje gore je čista radost i poniznost u isto vrijeme. Natpis na poznatom Glocknerskom križu svjedoči o dubokom štovanju Božjeg stvaranja. Nakon uobičajenih planinskih pozdrava i fotografija s vrha, imamo dovoljno vremena da pustimo pogled da luta u daljinu. Sami smo ovdje gore, pa čak i Mathias, koji je toliko puta bio ovdje, postaje tih i pun poštovanja. Svaki put je drugačije; planina ti nešto čini što ostaje s tobom. Govori ti: "Budi svjestan – dio si cjeline, ništa više i ništa manje."
Mogao bih ovdje provesti sate, ali vrijeme je za povratak; danas moramo stići do Salmhüttea.
Ispadanje: Pobjeda je u rukama
Na silasku smo sreli još dvije ili tri grupe koje su također ciljale na vrh. Sad mi je na licu sijao osmijeh zadovoljstva. Nekako je moj strah nestao, a silazak se činio vrlo laganim. Očito sam se navikao na strminu i provaliju. Slijedili smo isti put u dolinu kojim smo se i popeli, pored Adlersruhea (Orlov odmor) preko Hohenwartschartea (Hohenwarts usjeka) do Salmhüttea (Salmhüttea). Tamo smo mogli bujno slaviti s još dvije grupe koje su tog dana stigle na vrh. Planinski vodiči, Toni i Martin, također su bili tamo, pa je vlasnik planinarskog doma u šali malo produžio vrijeme zatvaranja. Međutim, naša zabava na vrhu nije trajala vječno, jer nisam mogao dugo držati oči otvorene i zaspao sam zadovoljan i sretan u svom krevetu.
Prve zrake sunca probudile su me, a preda mnom je još bila posljednja etapa uspona na Grossglockner: spust sa Salmhütte do Glocknerhausa. Tek sada, kada sam stigao do vrha i kada mi je nervoza splasnula, istinski cijenim ljepotu ove visoke doline. Svizci zvižde i veselo se igraju na livadama. „Pogledajte“, kaže Mathias, „evo veličanstvenosti Alpa, kozoroga.“ Jedva mogu vjerovati; stoji ondje, impresivan, na stjenovitom izdanku, gledajući nas svojim impozantnim rogovima. Njegov pogled, kao da nas još jednom podsjeća: „Budite svjesni – dio ste cjeline, ništa više i ništa manje!“
Moj zaključak
Prije dva dana krenuli smo iz Heiligenbluta na Grossglockner, a sada sam se vratio u Nacionalni park Grossglockner Lodge. "Berg Heil!" (tradicionalni austrijski planinski pozdrav) pozdravlja me prijateljski glas na recepciji i sada znam da sam to stvarno učinio - popeo sam se na najviši austrijski vrh. Iscrpljen, ali nevjerojatno zahvalan na iskustvu. S tim osjećajem idem u krevet nakon masaže, zaista ukusnog obroka i čaše vina iz južne Štajerske. Ostat ću u Heiligenblutu još nekoliko dana i uživati u miru i tišini prije nego što krenem kući.
Putovanje mog života je završeno.

